Vijesti iz muzeja, br. 9, 2025.
Projekt „živih“ dvoraca se nastavlja
Nakon uspješno provedenog prvog projekta, Living Castles 2.0 nastavlja s radom na novim zajedničkim izazovima očuvanja i prezentacije baštine te dodatno produbljuje već uspostavljenu prekograničnu suradnju hrvatskih i slovenskih dvoraca.
Projekt okuplja vodeće kulturne institucije iz Hrvatske i Slovenije: Muzeje Hrvatskog zagorja (Dvor Veliki Tabor i Muzej seljačkih buna), Gradski muzej Varaždin, Muzej Međimurja Čakovec, Zavod za kulturne priredbe i turizam Celeia Celje, Znanstveno-raziskovalno središče Bistra Ptuj te Zavod za kulturo, turizem in šport Murska Sobota na poziciji vodećeg partnera. Living Castles 2.0 provodi se u okviru Interreg Programa Slovenija – Hrvatska 2021. – 2027., a sufinancira se iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Ukupna vrijednost projekta je 1.531.398,34 €, dok za Muzeje Hrvatskog zagorja iznosi 248.000,00 €. Projekt traje do 31. kolovoza 2027. godine.
Cilj projekta je promocija i jačanje prekograničnog kulturnog turizma kroz različita kulturna iskustva i događanja na temu Kultura života u "živim" dvorcima. Razne aktivnosti povezivat će kulturu, kulinarstvo, glazbu i vino, čime će se prezentirati dvorski život. Projekt će realizirati digitalna rješenja pristupa kulturnoj baštini koja će poboljšati iskustvo posjetitelja te uključiti ranjive skupine kako bi im se omogućio pristup kulturnom i turističkom sadržaju.
U sklopu projekta već je održan program "Živi" dvorci se predstavljaju. Aktivnost je započela 6. lipnja u Kazalištu Park Murska Sobota radionicom umrežavanja i suradnje na kojoj su predstavnici dvoraca uključenih u mrežu živih dvoraca (Ptujski grad, grad Borl, grad Ormož, Celjski grad, Stari grad Varaždin, Stari grad Čakovec, Dvor Veliki Tabor i dvorac Oršić) predstavili svoje djelovanje, ponudu te planirane aktivnosti koje će se provoditi kroz projekt. Radionica je okupila upravitelje i predstavnike dvoraca te stručnjake iz područja kulture, baštine i turizma iz Hrvatske i Slovenije s ciljem jačanja suradnje, poticanja umrežavanja te razmjene znanja o pristupima revitalizaciji povijesnih objekata, održivim modelima upravljanja dvorcima i otkrivanju potencijala za daljnji razvoj. Nakon radionice slijedio je posjet Pomurskom muzeju Murska Sobota, Ptujskom te Celjskom gradu. Program je nastavljen 16. lipnja putovanjem po hrvatskoj strani. Sudionici su posjetili Stari grad Čakovec, Stari grad Varaždin, Dvor Veliki Tabor i dvorac Oršić / Muzej seljačkih buna. Studijska putovanja omogućila su neposredan uvid u primjere dobre prakse promocije kulturne baštine te razmjenu iskustava.
Iz Muzeja Hrvatskog zagorja u projektu sudjeluju Dvor Veliki Tabor i dvorac Oršić / Muzej seljačkih buna. Multimedijalno opremanje rustikalne dvorane Velikog Tabora, nabava virtualnih naočala te izrada digitalnih rješenja kao što je videomapping projekcija na temu Balada Petrice Kerempuha i sadržaja za virtualne naočale u Muzeju seljačkih buna omogućit će oživljavanje muzejskih predmeta te prikaz dvorskog života. Kako bi oba muzeja postala pristupačnija za slijepe i slabovidne osobe, u planu je 3D tisak muzejskih predmeta, a poseban doživljaj tih povijesnih građevina posjetitelji će ostvariti kroz događanja Čarobni svijet lutaka u Dvoru Veliki Tabor i Ples na dvoru u dvorcu Oršić.
(Karla Ivak)
Lutkarstvo, povijest i umjetnost – Čarobni svijet lutaka u Velikom Taboru
U subotu, 31. svibnja 2025. godine, u Dvoru Veliki Tabor održano je jedinstveno kulturno događanje Čarobni svijet lutaka u Velikom Taboru. Već petu godinu zaredom taj čarobni susret lutkarstva, umjetnosti i povijesti okupio je više od 500 posjetitelja svih uzrasta u prelijepom ambijentu srednjovjekovnog dvora u srcu Hrvatskog zagorja.
U bajkovitom ozračju Velikog Tabora posjetitelji su uživali u bogatom programu koji je uključivao čak pet lutkarskih predstava, svaku s posebnom pričom, porukom i umjetničkom vrijednošću. Poseban doprinos događanju dala je srednjovjekovna družina Ioculatori, koja djeluje unutar Muzeja Hrvatskog zagorja od 2006. godine. Njihove izvedbe uveličale su cjelokupnu atmosferu. Domaćin je oduševio dvjema autorskim predstavama – Zmajevo blago i Legenda o Veroniki Desinićkoj – koje su kroz lutke i pripovijedanje oživjele duh prošlih vremena. Glumačka postava (Andrea Brlobuš, Nives Ćurković, Paul Lekaj i Siniša Žnidarec) prenijela je maštovite i povijesno nadahnute priče koje su publiku istovremeno nasmijale, dirnule i poučile.
Program su obogatile i tri predstave u izvedbi umjetničke organizacije KRUNA TARLE-art u suradnji s Lutkarskom organizacijom koju fakat trebamo (LOFT) iz Zagreba. Izvedena je interaktivna predstava Bebe su super! koja je razveselila i najmlađu publiku, zatim topla, duhovita i obiteljska priča Što tatica radi uvijek je pravo, inspirirana Andersenovom bajkom, te emotivna i snažna predstava Moris, koja nas je podsjetila koliko je važno biti svoj unatoč pritiscima okoline.
Međutim, ljepota događanja nije bila samo u predstavama. Dvor Veliki Tabor, kao simbol kulturne baštine, otvorio je svoja vrata ne samo lutkama, nego i ljudima koji znaju prepoznati ljepotu jednostavne igre i snagu umjetnosti. Posjetitelji su uz predstave mogli istraživati dvor, učiti o njegovoj povijesti te osjetiti duh vremena u kojem je nastajao. Voditelj Dvora Veliki Tabor, Paul Lekaj, istaknuo je važnost takvih manifestacija u približavanju kulturne baštine djeci i mladima na njima blizak i pristupačan način. U vremenu kada digitalni svijet često zamjenjuje stvarnu interakciju, lutke su nas podsjetile na moć pripovijedanja i prisnosti koju kazalište donosi. Čarobni svijet lutaka još jednom je pokazao da spoj umjetnosti, baštine i dječje mašte može stvoriti nezaboravno iskustvo. Takva i slična događanja promocija su muzeja Dvor Veliki Tabor, a ujedno pridonose očuvanju i prenošenju nematerijalne kulturne baštine Hrvatskog zagorja novim generacijama.
*
Kratki opisi održanih predstava:
Bebe su super! – interaktivna predstava za djecu od 6 mjeseci nadalje, nastala u sklopu programa Rođeni za čitanje Ministarstva kulture i medija RH. Kroz glazbu, boje, kocke i lutke, poziva na prvo kazališno iskustvo.
Legenda o Veroniki Desinićkoj – srednjovjekovno putujuće lutkarsko kazalište Ioculatori donosi uzbudljivu priču o dvorskim intrigama i zabranjenoj ljubavi između Fridrika Celjskog i Veronike Desinićke. Predstava za sve uzraste, u duhu starih vremena, oživljava jednu od najpoznatijih hrvatskih legendi.
Zmajevo blago – duhovit i maštovit igrokaz o vitezu Juri koji, nakon što spasi princezu iz zmajevog gnijezda, vrlo brzo počinje preispitivati svoje junaštvo. Upoznajte razmaženu princezu, zaljubljenog zmaja i cijeli niz iznenađenja! Predstava je namijenjena učenicima osnovnih i srednjih škola, ali i odraslima koji uživaju u dobroj priči.
Što tatica radi uvijek je pravo – prema Andersenovoj pripovijetki, predstava otvara važne teme o toleranciji, drugačijim vrijednostima i tome što nas čini doista sretnima. Interaktivna izvedba potiče razgovor s djecom i s nama, odraslima. Predstava je namijenjena učenicima osnovnih škola.
Moris – emocionalna i aktualna predstava za učenike nižih razreda osnovne škole, nastala prema slikovnici Morris Micklewhite and the Tangerine Dress. Prati dječaka koji se ne uklapa u stereotipe, ali se ne odriče svojih snova, kreativnosti i identiteta.
(Paul Lekaj)
Otvorena izložba Zbirka Salona Galerije Antuna Augustinčića u Galeriji grada Krapine
U srijedu, 11. lipnja 2025. godine, u Galeriji grada Krapine otvorena je izložba Zbirka Salona Galerije Antuna Augustinčića koja predstavlja jedinstven pregled hrvatske likovne umjetnosti, s naglaskom na suvremenu skulpturu.
Zbirka Salona čini jednu od dviju muzejskih zbirki Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu, a nastala je kao rezultat izložbenih aktivnosti Salona Galerije Antuna Augustinčića. Riječ je o zbirci likovnih djela autora koji su tijekom više od tri desetljeća izlagali u prostorima Galerije Antuna Augustinčića te su za njen fundus poklonili neki svoj rad ili ih je Galerija otkupila. Zbirka obuhvaća 112 djela 86 autora, uključujući 87 kiparskih radova, 23 slike, crteža i grafika te dva video rada, te odražava raznolikost tehnika, materijala i stilskih izraza, a ujedno i predstavlja sasvim osobit presjek hrvatske likovne umjetnosti, poglavito kiparstva, od 1980-ih godina.
Zbirku Salona pokrenula je Slavica Marković koja je u upravnoj zgradi Galerije uspostavila prostor za povremene izložbe – Salon Galerije Antuna Augustinčića. Zbirka je osnovana 28. prosinca 1992. godine, od doniranih djela autora koji su u njemu izlagali, s izgledom da se nastavkom izložbene djelatnosti Galerije i budućim donacijama ili otkupima dopunjava. Dostupna je javnosti od 2004. godine, kada je otvorena kao stalna izložba koja se trajnim radom Salona i rastom Zbirke nadopunjava i mijenja. Izložbe su u početku bile usmjerene na Augustinčićev zavičajni kontekst, a tijekom godina se interes pomaknuo na protagoniste važne za Augustinčićevo formiranje i karijeru: učitelje, učenike i suradnike. Posljednjih godina zbirka Salona više se okrenula prema mlađem naraštaju kipara i suvremenom kiparstvu koje nema izravnih dodirnih točaka s Augustinčićem. Godine 2008. upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Izložbu i Zbirku Salona na svečanom otvorenju predstavio je autor izložbe Davorin Vujčić, a okupljenima se obratila Grozdana Pavlović, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Krapina. Izložbu je službeno otvorio ravnatelj Muzeja Hrvatskog zagorja, Jurica Sabol, naglasivši važnost kulturne suradnje među ustanovama. Otvorenje izložbe upotpunio je glazbeni program u dvorištu Galerije Krapina s renomiranim Zagrebačkim kvartetom (Martin Krpan, Davor Philips, Martin Jordan i Hrvoje Philips).
Izložba se može razgledati do 14. kolovoza 2025. godine, od utorka do subote, između 10 i 13 sati.
(Luka Veić)
Međunarodni dan muzeja i Europski dani arheologije u Krapini
U Muzeju krapinskih neandertalaca, povodom Međunarodnog dana muzeja koji se obilježava 18. svibnja, otvorena je geološka izložba Tekuće srebro, Almadén & Idrija – živa i živa baština Mestnog muzeja Idrije. Autorica izložbe je Marija Terpin Mlinar, viša kustosica. Izložba prikazuje jedan od najfascinantnijih elemenata prirode – živu, ili, kako su ga stari nazivali – tekuće srebro. Izložba predstavlja dva povijesna središta eksploatacije žive koji se nalaze na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine – Almadén u Španjolskoj i Idriju u Sloveniji. Njihova bogata povijest i kompleksno nasljeđe ne govore samo o rudi i njezinoj eksploataciji, već i o ljudima, rudarskom životu, zajednicama koje su se razvijale te živoj baštini i dostignućima rudarsko-metalurškog razvoja koje su ta središta uspješno sačuvala stoljećima. Živa je opasan element, ali i dragocjen – ključna je u razvoju tehnologije i medicine. Kako se kroz povijest učilo o njezinoj eksploataciji, spoznavalo se i koliko odgovornosti nosi njezino vađenje i upotreba.
Izložba je nastavak dugogodišnje suradnje dvaju muzeja koje povezuje Oznaka Europske baštine, Mestnog muzeja Idrije i Muzeja krapinskih neandertalaca. Mestni muzej Idrija ima osam sastavnica, među kojima je Partizanska bolnica Franja nositeljica Oznake europske baštine. Izložba Neandertalci iz Krapine, autora Jurice Sabola, gostovala je 2018. u Cerkljanskom muzeju, a izložba Partizanske bolnice Franja u Krapini 2021. godine. Poveznica dvaju muzeja je i neandertalsko glazbalo – piščal, čija je replika izložena u stalnom postavu Muzeja krapinskih neandertalaca, a koja je izvorno pronađena na lokalitetu Divje Babe blizu Cerkna. Originalni piščal čuva se u Narodnom muzeju Slovenije u Ljubljani.
Otvorenju zanimljive izložbe o živi prisustvovali su brojni posjetitelji, među kojima i učenici sedmih i osmih razreda Osnovne škole Ljudevita Gaja. Izložba u Krapini ostaje do 30. rujna i može se razgledati u izložbenom prostoru starog muzeja (Kneippova zgrada).
(Nikolina Ileković)
*
Europski dani arheologije u Muzeju krapinskih neandertalaca obilježeni su 14. lipnja u sklopu programa Ljeto u Krapini. Individualnim posjetiteljima bio je omogućen besplatan obilazak stalnog postava od 16 do 21 sat te obilazak Nalazišta Hušnjakovo.
Za djecu je održana edukativna radionica pod nazivom Vretence u paleontologiji, arheologiji i oko nas. Sudionici su imali priliku čuti mnoge zanimljive činjenice o jednom od najvećih letećih insekata koji je ikada živio na Zemlji te obojiti replike fosila tih predivnih prapovijesnih letača. Saznali su kako su se vretenca razvijala kroz geološku prošlost, kako je izgledala njihova prapovijesna srodnica Meganeura te kakvu ulogu imaju u današnjem ekosustavu. Radove su mogli ponijeti kući kao trajnu uspomenu na taj dan.
(Mirjana Biljan)
Tragovima Gupčeve lipe
Lipa se među Hrvatima i drugim slavenskim narodima stoljećima smatra svetim drvom po kojem je ime dobio šesti mjesec, kada su lipe u najraskošnijem cvatu. Pored crkve svetog Jurja u Gornjoj Stubici svoje grane ponosno pokazuje drevna Gupčeva lipa, stara preko četiristo pedeset godina. Prema sačuvanoj predaji, pod lipom je tajne sastanke s drugim seljačkim kapetanima vodio Ambroz (Matija) Gubec, zbog čega se smatra jedinim živim svjedokom Velike seljačke bune 1573. godine. Veličina lipe u vrijeme Bune nije poznata, no zna se da je u prvoj polovici 20. stoljeća bila visoka trideset metara. Tijekom oluje na Cvjetnicu 1945. godine grom je oštetio središte njezina debla i polomio joj grane, zbog čega je njezino stablo danas šuplje. Ponovno je stradala za jakog nevremena 18. svibnja 1959. godine, kada su je pogodila dva udarca groma. Danas je visoka 9 metara, opsega 4,9 metra te promjera debla 1,57 metara. Zbog starosti, veličine i karakterističnog izgleda od 1957. godine zaštićeni je spomenik prirode.
Kako bi se sačuvala za buduće naraštaje, oko debla su šezdesetih godina postavljeni metalni obruči te je unutrašnjost zalivena betonom koji je uklonjen 2000. godine. Danas brigu o održavanju Gupčeve lipe vode Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Krapinsko-zagorske županije i tvrtka Urbani šumari koji su nekoliko puta sanirali stablo te obrezali krošnju. Stari su obruči urasli u lipino deblo i oštetili ga, zbog čega su 2023. godine zamijenjeni podesivim sustavom sa sajlom i drvenim podmetačima. O važnosti Gupčeve lipe za hrvatsku kulturu svjedoči podatak da je u Hrvatskom šumarskom institutu Jastrebarsko 2007. godine osnovan njen genofond, dok se u rodnom Gupčevom selu, Hižakovcu, od 2011. nalazi Živi arhiv Gupčeve lipe koji sadrži sadnice prastarog stabla uzgojene vegetativnim putem. Vrijedi spomenuti kako je Gupčeva lipa 2019. godine zbog svoje priče, starosti, ali i povezanosti s ljudima, nominirana za europsko stablo godine. I danas se pod lipom, u sklopu manifestacije oživljene povijesti, Seljačke bune 1573 – Bitke kod Stubice, krajem siječnja ili početkom veljače održava puntanje pobunjenih kmetova, dok u vrijeme ljetnih vrućina pod njezinom stoljetnom i razgranatom krošnjom hlad nalaze brojni posjetitelji.
Vrijednost lipe za Hrvatsko zagorje potvrđuje čin Gornjostubičanaca koji su, nakon proslave obilježavanja 1000. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, kod općinske kuće u ljeto 1925. godine zasadili dvije mlade lipe. Povodom obilježavanja 400. obljetnice Seljačke bune, duž novosagrađene prometnice, posađene su sadnice lipe koje povezuju Augustinčićev Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu i Gupčevu lipu. Ista je trasa nazvana Alejom lipa Gupčevih boraca, a danas je dio planinarske rute prema Medvednici pod nazivom Planinarska staza 35. U perivoju dvorca Oršić Josip Broz Tito je, povodom otvorenja Muzeja seljačkih buna i Spomenika, zasadio lipu 1973. godine, a Forum mladih SDP-a nastavio je tu tradiciju te 2007. godine zasadio klon Gupčeve lipe u spomen na preminulog Ivicu Račana. Danas se klonovi Gupčeve lipe nalaze širom Hrvatske. Bjelovar, Božjakovina, Čakovec, Daruvar, Lipik, Ogulin, Perušić, samo su neka od mjesta koja tim simboličnim postupkom čuvaju sjećanje na Gupčevu lipu i pobunjene kmetove.
(Lidija Kelemen)
Svadbeni običaji u Muzeju „Staro Selo“ Kumrovec
Zagorska svadba manifestacija je koja se s ciljem očuvanja tradicijskih svadbenih običaja i folklornog izričaja Hrvatskog zagorja već četrdeset dvije godine odvija na prostoru Muzeja „Staro selo“ Kumrovec. Osvještavanjem i oživljavanjem običaja oko sklapanja braka, važnog segmenta u životu kako pojedinca, tako i zajednice, vjerno se čuvao život sa svim relevantnim odrednicama.
Svadba je bila sastavni dio života, imala je posebno značenje unutar obitelji te se smatrala važnim preduvjetom za nastavak života. U sutlanskom kraju svadbe su se održavale tijekom jeseni, godišnjeg doba u kojem su plodovi s njiva, vrtova, voćnjaka i vinograda bili obrani, a ljetina spremljena. Tada je svaki domaćin kuće mogao ugostiti pajdaša, susjeda ili prijatelja, imao je dovoljno hrane, vina i rakije da priredi što bogatije vjenčanje za sina ili kćer. Zimi je prema tradicijskim postulatima svadbovanje dopušteno od Božića do fašnika, poklada, a u proljetno vrijeme od Pepelnice do Finkuših, Duhova.
Ideja da se običaj oživi i prezentira publici Muzeja nastala je 1980. godine, nakon što je u Muzeju otvoren stalni postav pod nazivom Zagorska svadba. Postav prikazuje kako je izgledala kuća za vrijeme dok se u njoj pripremala svadba. Kako je izgledao svadbeni stol, koja se hrana jela taj dan te što je sve mladenka nosila kao miraz u mladoženjinu kuću.
Na samim počecima svadbeni su običaji prikazivani u sklopu manifestacije Kumrovečka jesen, a od 2010. godine, zagorska se svadba prikazuje u sklopu manifestacije pod istim nazivom, Zagorska svadba. Prva svadba izvedena na Kumrovečkoj jeseni održana je na prostoru Muzeja „Staro selo“ u rujnu 1983. godine. Svadba je bila glumljena, a upriličio ju je KUD Jakovlje prikazom isječka iz jakovljanske svadbe. Sljedećih nekoliko godina svadbu izvodi KUD Antun Mihanović, koji svaku godinu prikazuje drugačiji, pažljivo odabrani isječak iz svadbe. Tijekom godina prikazani su svi segmenti ženidbenih običaja, počevši od prošnje, zaruka, odlaska svadbene povorke na vjenčanje i običaja vezanih za dolazak u mladoženjinu kuću. Veliku ulogu u svadbenim povorkama imali su muzikaši, nekada samo gudački sastav, koji je od davnina svadbenu svitu pratio svirajući na bugariji, basu i cimbalima, a nešto kasnije, kada nestaju gudački sastavi, u upotrebu dolaze harmonika i tambura.
Autentični ambijent Muzeja „Staro selo“ Kumrovec sa svojim ljepotama, pojedinim je mladencima predstavljao izazov za pravo vjenčanje, po starim tradicijskim regulama, na spomenutoj manifestaciji. Obred prije vjenčanja održavao se na prostoru muzeja, a samo vjenčanje na temeljima kapelice svetog Roka iznad Vile Kumrovec. Prvi među njima, vjenčani prema ženidbenim običajima toga kraja bili su Dragica Iveković i Drago Gajšak, 1985. godine. Nekoliko godina kasnije, svoju ljubav u prekrasnom krajoliku okrunili su Marina i Darko Antolić (1999.), Mirjana Trbuha i Srećko Tintor (2001.) te Davorka Petrinšak i Damir Antolić (2002.).
Od 2003. godine ulogu glavnih sudionika svadbe i glumce svadbenih običaja preuzima Etno udruga Zipka iz Kumrovca, koja svake godine u goste poziva i skupine iz drugih dijelova Krapinsko-zagorske županije, što je ujedno i dobra kulturno-turistička promocija toga kraja.
Zagorska svadba iz godine u godinu postaje sve atraktivnija manifestacija, što pokazuje sve veći broj raznolike publike koja često i ne razumije kajkavski dijalekt, ali prateći svadbene običaje i sama sudjeluje u plesu i veselju.
(Anita Paun-Gadža)