Vijesti iz muzeja, br. 2, 2024.
Otvorena izložba Legenda o Veroniki Desinićkoj – nematerijalno kulturno dobro
U petak, 4. listopada 2024. godine, u 12 sati, u Dvoru Veliki Tabor otvorena je izložba Legenda o Veroniki Desinićkoj – nematerijalno kulturno dobro.
Nazočne je na početku pozdravio voditelj Dvora Veliki Tabor, Paul Lekaj. Voditelj je svima zaželio dobrodošlicu te zahvalio Muzeju „Staro selo“ Kumrovec, Muzeju seljačkih buna i Galeriji grada Krapine na njihovom doprinosu u kreiranju izložbe. Prisutne je pozdravio i ravnatelj Muzeja Hrvatskog zagorja, Jurica Sabol, te zamjenica župana Krapinsko-zagorske županije, Jasna Petek. Autorica izložbe Nadica Jagarčec zatim je predstavila izložbu kojom se obilježava 10. godišnjica proglašenja usmene predaje o Veroniki Desinićkoj nematerijalnim kulturnim dobrom te njenog upisa u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske na listu zaštićenih kulturnih dobara. Prisutnima se s nekoliko prigodnih riječi obratila i voditeljica Konzervatorskog odjela u Krapini, Viki Jakaša Borić, koja je i službeno proglasila izložbu otvorenom.
Glazbenici Gorana Tomašić Šragalj i Dario Šragalj svojim su nastupom upotpunili svečanu atmosferu događanja.
Izložbom je predstavljen povijesni kontekst na kojem se dijelom temelji usmena predaja o Veroniki i grofu Fridriku II. Celjskom, ali i brojni radovi i umjetnička djela koja su nastala pod utjecajem te tragične ljubavne priče. Posjetitelji imaju priliku upoznati razdoblje 15. stoljeća kroz kapelu svetog Ivana u Ivaniću Miljanskom te arheološke nalaze iz starih gradova Vrbovec i Krapina te Dvora Veliki Tabor. S druge strane, niz predmeta inspiriranih tom legendom koji sežu od književnih djela i muzejskih publikacija do reprodukcija likovnih radova, predstavljaju samo dio realiziranih projekata vezanih za zaštitu i promicanje usmene predaje o Veroniki Desinićkoj.
Svi zainteresirani izložbu mogu razgledati do 4. listopada 2025. godine.
(Karla Ivak)
Mural Borisa Bare na Trgu mira 2 u Klanjcu
Povodom Međunarodnog dana mira i 70. obljetnice postavljanja Augustinčićeva konjaničkog spomenika Mir ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, a u okviru dugoročne manifestacije Galerije Antuna Augustinčića Uz Mir za mir te u sklopu izložbe Boris Bare – Pimp My Peace / Preuredi moj mir otvorene u Galeriji Antuna Augustinčića na sām Međunarodni dan mira 21. rujna, predstavljen je i njegov mural posvećen majstorovu monumentalnom spomeniku i mirotvornoj simbolici koju nosi.
Poznati i priznati zagrebački ulični umjetnik i aktivist Boris Bare obogatio je grad Klanjec za još jedno umjetničko djelo posvećeno miru. Mural (visine 630 cm i širine 565 cm) koji je izveden na neobnovljenom dijelu pročelja zgrade na Trgu mira 2, prikazuje Augustinčićevu Vjesnicu mira gledanu s desnog boka, u zelenkastoj boji prirodne patine brončanog spomenika, koja se izdvaja iz crvene pozadine tanko uokvirene svijetlim okerom, dok je cjelokupni mural smotreno protkan geometrijskim detaljima u crnoj boji i nijansama sive. Takvim izborom boja (dominantni komplementarni kontrast odmjereno umiren neutralnim bojama) stvoren je snažan, potpun i uravnotežen likovni dojam, a mural se uz to nadasve dobro uklapa u ambijent trga, jer koloritom korespondira s crvenom zgradom Gradske uprave te sivim i oker tonovima susjednih zgrada.
Valja istaknuti i važan simbolički detalj: oko i između nogu konja pa i po cijelom spomeniku isprekidano se provlače i petljaju tanke linearne forme – pokidani konopci i žice – jer, unatoč stalnim nastojanjima i činjenjima da se mir zaplete i saplete, ideja mira se ni na koji način ne da sapeti.
Istu tu simboliku, motiviku i kolorit Bare prenosi na gipsani odljev brončane skice Augustinčićeva spomenika Mir, na kojemu je bojom i žicom na sebi svojstven način umjetnički intervenirao, a koji je izložen u Galeriji.
Podsjetimo da se izložba, koja je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, može razgledati do 21. studenoga 2024. godine, a mural na klanječkom Trgu mira 2, koji je ostvaren u partnerstvu Galerije s Gradom Klanjcem te uz potporu Krapinsko-zagorske županije, ostaje do daljnjega trajnim podsjetnikom na nasušnost mira u svijetu.
(Luka Veić)
Dani europske baštine u Muzeju krapinskih neandertalaca
Od 2016. godine Muzej krapinskih neandertalaca s Nalazištem Hušnjakovo nositelj je Oznake europske baštine. Prvi je u Hrvatskoj kojem je dodijeljena ta oznaka, a od 2022. godine pridružuje mu se Muzej vučedolske kulture. Oznaka europske baštine inicijativa je Europske komisije, a dodjeljuje se lokalitetima na području Europske unije sa snažnom simboličkom europskom vrijednošću, koji ističu zajedničku povijest Europe. Njen je cilj jačanje osjećaja pripadnosti europskih građana Europskoj uniji, a koji se temelji na zajedničkim vrijednostima, elementima zajedničke europske povijesti i kulturne baštine, poštivanju nacionalne i regionalne raznolikosti.
U Hrvatskoj se od 1995. godine obilježava manifestacija Dani europske baštine tijekom rujna i listopada. Ovogodišnja tema manifestacije je Baština koja povezuje – kulturne rute i mreže, kojom se želi istražiti baština koja na neki način povezuje zajednice i pojedince. U sklopu manifestacije u Muzeju krapinskih neandertalaca je 2. listopada otvorena izložba Erik/a – vunasti nosorog, gostujuća izložba Gradskog muzeja Varaždin.
Međutim, obilježavanje Dana europske baštine započelo je već 15. rujna. Naime, tijekom mjesec dana posjetitelji su uz kartu Ruta Bečkog antropološkog društva mogli samostalno obilaziti lokalitete i sudjelovati u nagradnoj igri. Radi se o lokalitetima koje su svjetski antropolozi prije 120 godina obišli uz Dragutina Gorjanovića-Krambergera i tadašnjeg načelnika Krapine Vilibalda Sluge te se tako upoznali s krapinskom baštinom. Dana 13. listopada posjetitelji su uz stručno vodstvo obišli navedene lokacije (Stari grad Krapina, Kneippovo lječilište, Hušnjakovo i Dolac) te su imali mogućnost besplatno obići stalni postav Muzeja. Organizirane su i radionice za djecu, a u suradnji s Gradom Krapina obilježena je 170. obljetnica rođenja Vilibalda Sluge, i to otkrivanjem njegove biste podno Hušnjakova brda.
(Nikolina Ileković)
Otvorena izložba Čovjek i priroda. Hrvatsko zagorje u novom vijeku
U petak, 11. listopada 2024. godine, u 18 sati, u Muzeju „Staro selo“ Kumrovec otvorena je izložba Muzeja seljačkih buna Čovjek i priroda. Hrvatsko zagorje u novom vijeku autorice Lidije Kelemen, na kojoj su surađivali brojni stručnjaci: dr. sc. Hrvoje Petrić, Domagoj Čičko, Mateja Harapin i Marina Stipić.
Zemlja je u novom vijeku ostala izvor najvećeg bogatstva. Čovjek ju je kroz vrijeme mijenjao na različite načine. Ipak, vrijeme i klima ostali su jedini prirodni čimbenici na koje čovjek nije mogao utjecati. Interakcijom čovjeka i okoliša u prošlosti bavi se posebna znanstvena disciplina, ekohistorija, koja tradicionalno njihov međuodnos istražuje u tri široke teme. Prva se odnosi na utjecaj prirode na svakodnevni život čovjeka, druga se bavi utjecajem ljudskog djelovanja na promjene u okolišu i svakodnevni život čovjeka, a treća istražuje promjene u ljudskom shvaćanju okoliša kroz povijest i utjecaj promjena na prirodu.
Na izložbi se prezentira preobrazba okoliša u novom vijeku u Hrvatskom zagorju kroz sedam tematskih cjelina. U prvoj su predstavljeni primjeri utjecaja prirode na čovjeka u Hrvatskom zagorju kroz različite elementarne nepogode te čovjekove odgovore na kontrolu njihovih pojava. Druga cjelina prikazuje pretpostavke o utjecaju malog ledenog doba na Hrvatsko zagorje, a treća donosi pregled tipova seoskih naselja i njihovih okoliša na temelju analize zemljovida iz 18. i 19. stoljeća. Četvrta cjelina daje prikaz različitih gospodarskih grana s kojima je čovjek preoblikovao prirodu u novom vijeku. U petoj cjelini prikazane su vrijednosti i uloga šuma kao primarnog resursa za svakodnevni život novovjekovnog čovjeka. Šesta cjelina na različitim vrstama slikovnih prikaza pokazuje odnos zagorskih naselja i prirode u 18. i 19. stoljeću, a sedma utjecaj narodnih vjerovanja na svakodnevicu novovjekovnog čovjeka. Međuodnos čovjeka i prirode predstavljen je kroz brojne slikovne materijale (vedute, grafike, razglednice, karte), multimedijalnu maketu, pisane izvore i uporabne predmete.
Izložba potiče posjetitelje na razvijanje svijesti o vrijednosti očuvanja prirodne baštine i utjecaju prirode na svakodnevni život čovjeka, a ostaje otvorena do 8. prosinca 2024. godine.
(Lidija Kelemen)
Muzejsko-edukativna radionica Od zrna do pogače
Tijekom listopada, još od 1996. godine, prostor Muzeja obogaćuje žamor mališana, djece vrtićke i osnovnoškolske dobi koja sa zanimanjem, uz obilazak stalnih muzejskih postava, sudjeluju u muzejsko-edukativnoj radionici Od zrna do pogače, autorice muzejske savjetnice pedagoginje Tatjane Brlek.
Sadržaj radionice prati curriculum dječjih vrtića i osnovnih škola te je program organiziran uz obilježavanje Dana kruha i Dana zahvalnosti za plodove zemlje. Muzejsko-edukativnom radionicom Od zrna do pogače djecu uključujemo u aktivnosti kojima upoznaju istoimeni stalni muzejski postav, vrste žitarica, način njihova uzgoja te upotrebu danas i nekad. Djeca spoznaju kako su nekada ljudi žitarice, pšenicu i raž, uzgajali za potrebe hrane, ali i za izradu slamnatih krovova. Pričom o kukuruzu upoznaju današnje vrste kukuruza, ali i već pomalo zaboravljenu belu kuruzu koja se ističe posebnom kvalitetom zrna. Također, otkrivaju vrste žitarica i vrste brašna koje od njih nastaju. Vizualnim i auditivnim doživljajem interijera i eksterijera Muzeja „Staro selo“ Kumrovec sudionici se prilagođavaju na ambijent očuvanog zagorskog sela i preuzimaju ulogu stanovnika sela/muzeja. Već unaprijed pripremljeni na zadatak pečenja kruha u krušnoj peći, a znajući da će sami morati samljeti žito u brašno na ručnom mlinu žrvnju, uključuju se u aktivnosti runjenja kukuruza. Željni novog iskustva uzimaju klipiće kukuruza i svojim spretnim prstićima u košaru odvajaju zrnje kukuruza, a drvenastu sredinu klipa, kic/kocen, brižno spremaju kako bi se iskoristio za igru i potpalu vatre u krušnoj peći. Pune košare zrnja odnose se u mlin, žrvanj, gdje se melju u brašno. Postupak je popraćen i govornim vježbama kojima djeca predškolske i školske dobi upoznaju neke dijalektalne nazive (npr. hiža, ružiti, žrvanj). Dobiveno se brašno presijava pomoću sita u staroj krušnoj črnoj kuhinji gdje djeca, osim samog ambijenta kuhinje, upoznaju i tradicijsko posuđe, krušne peći i način njihova funkcioniranja. Slijedi izrada tijesta i oblikovanje vlastitih kruščića i peciva te poučavanje o pečenju kruha u krušnoj peći. Posebnom doživljaju doprinosi nezaboravan miris friško pečenih kruščića i peciva koji se širi iz krušne peći. Ispečena peciva djeca odnose svojim domovima.
U dinamičan i nadasve poučan program muzejsko-edukativne radionice Od zrna do pogače tijekom svakog listopada uključuju se djeca starije vrtićke dobi i nižih razreda osnovne škole. O važnosti programa svjedoče nove generacije mališana koje s istim žarom kao i generacije djece prije dvadeset i osam godina pokazuju interes i trude se izraditi svoje pecivo. Integriranjem znanja, doživljaja i iskustva, njegujemo ljubav te razvijamo interes čuvanja baštine Hrvatskog zagorja. Mališani koji su svim osjetilima doživjeli segmente već pomalo zaboravljenog načina života u zagorskoj hiži zasigurno će biti istinski zaljubljenici u tradicijske vrijednosti i pravi čuvari baštine.
(Tatjana Brlek)